fra gavun

Veselice i sprovodi

Nije Bre gović bez neke okupio muzičku družinu za 'vjenčanja i sprovode'?
Ovih dana mi s povodom pade na pamet taj orkestar s jednom razlikom što bih umjesto 'vjenčanja' ubacio veselice.
Složivo kao hamburger; veselica, slobodni dan, maturalac, loša vijest, sprovod, slobodni dan, rođendan, slobodni dan, sprovod, slobodni dan, rođendan…život se igra!
Ajde kad je dogurao/la na pljucomet trocifrenog broja pa i nekako ali kad je…
Imam neku ružnu navadu kod još ružnije vijesti prvo upitati koliko ima godina?
Kad sam čuo stislo mi se i srce i šupak…rano brate .
Nije mi svejedno godine smo!
Onaj 'ts' ostao je na ustima kao zaleđeni sleng.

Hodamo s noge na nogu, četiri trube uključujući i onu 'dubokog grla' prate ritual.
Elektro-kolica puna vijenaca i cvijeća, za njima hodaju muški pa tek kolica s lijesom te rodbina i ženski svijet.
Tik mi je proradio na desnom oku i mišiću ispod. Pokušaj ignoriranja ne daje rezultata već se širi na lični živac i dopire do kutka usana, nikako da prestane.

Nakon nekoliko odsviranih skladbi put je došao kraju. Stali smo uokolo, glazba je svirala 'Krista na žalu' a lijes su odnijeli do vječnog počivališta.
Nakon zadnjih tonova glazbari su se uljudno naklonili te se okrenuli i otišli.

Dok se okupljeni polako razilaze, Majka taj stup obitelji ostaje u Mirogoju, 'gradu' sjete i sjena!
Da je bila barunica, političarka, kraljica ili bilo koja faca što živi na grbači naroda ostala bi upisana u nekoj od povijesnih knjiga da generacije uče o njoj.
Ovako njezina titula je SAMO MAJKA koja će ostati u srcima i sjećanju onih kome je dala život a sjećanja će živjeti poput barjaka na suncu!

Dječja tankoćutnost

Nije lako cijeli božji dan sjediti, jesti, piti, slušati i srkati produkt pušačke strasti.
I to sve u utorak. Mislio sam da se utorkom ne ide u goste ali prevario sam se.
No drage goste uvijek se rado dočeka i s njima prozbori lijepa riječ a i spomene se ono sretno doba, djetinjstvo.
Naime oko jedanaest sati došli su mi gosti i znate već što sve slijedi uključujući i roštilj a i sam trebam ići u goste.
Bilo je već oko šest sati navečer i više se nije moglo čekati jer unuk to neće razumjet.
Malome jarcu je roćkaš a ja sam još doma.
I tako gosti odoše, bolje reći odvezoše se pa ja i Mlađi uputimo se na slavlje s kesama u rukama.

A tamo dječji raspašoj, rat svjetova!
Čestitamo, mrvu sam ga potegnuo za uha, predamo poklone i koraknemo do sljedeće prostorije za starije. Bolje reći mlade i jednog fosila među njima. Repertoar je isti.
Sjedi, pij, jedi, srči oblake, slušaj ogovaranja, (a što bi valjalo da nije toga) ponekad se dić i učinit vodopad, promolit nos vanka za iznenadit pluća sa čistim zrakom i to ti je uglavnom fešta.

Onda u neko doba veli ćer da je stigla torta i siđe na put da je privati.
Aaaaa…Spajdermen. Torta po želji malca u obliku Spajdermena. Je doduše da više sliči na dudeka ali…bložemoj.
Kad su otpjevali 'happy birthday to you', slavljenik je otpuhnuo plamićak sa sedmice a onda je mačeta došla do izražaja.
Fino je to izrezala na kocke i u tanjurima koji su se kasnije pretvorili u leteće, podijelila dječici.
Čulo se samo mmm i mljac a onda je došla ćer od ćere i veli da mala…eto ne mogu se sjetit imena (ne mogu se ja sjetit ni svoga pa zato i nosim osobnu u džepu) sjedi snuždena i neće da jede tortu.
Odma-nama je uslijedila intervencija .
- Šta je dušo, 'te neko naljutio?- Šuti.
- Ti ne voliš tortu?- Zanijekala je glavom.
- Voliš?- Klimnula je potvrdno.
- A zašto ne jedeš, torta je baš lipa, jel' dico.- Aaahaaaaa.
Zlovoljna slegnula je ramenima i dalje držeći pognuto glavu.
- Reci ti teti dušo moja što te muči pa će to teta riješiti cakum-pakum, ajde.
- Sram me.
- Sram te…jel' dice?
- Ne.
- Nego? Slobodno ti meni reci, znaš i ja sam se sramila kad sam bila u tvojim godinama.- ( moš mislit, cc)
- Ovaj komad.
- Si nešto vid'la, dlaku možda?
- Nije to, ja bi drugi komad.
- Nema problema odma će tebi teta donit drugi komad a oćeš mi reć zašto ovaj nije dobar.- Podigla je glavu i pogledala društvo pa kad se uvjerila da su bez podsmjeha prihvatili njezin problem okuražila se i rekla:
- Meni si dala onaj dio di stoji pišo i guza!
Djeca su se pogledala a onda prasnuli u smjeh, no brzo ih je primirila i ozbiljno rekla da mala ima pravo i zamolila je da joj oprosti tu nesmotrenost.
- Ajme kako mi se to omaklo, evo ja ću mu pojest pišu ovako…mljac, mljac…gotovo nema ga više.

Oseka

Oseka u moru.


Oseka u bačvi.


Oseka ga je posjela na dno.


Oseka u glavi.


Oseka u duši.


Oseka vremena, da ovo vide Tetec i Draž?


Original Video - More videos at TinyPic
Oseka u džepu.


Original Video - More videos at TinyPic
Oseka je napravila dobro djelo, otvorila je izvor pitke vode!

Kuriozo

Opet mi je crkla tehnika i priznajem časni sude da se to zgodilo mojom krivicom.
Ali neka se zna, nisam kriv!
Zapravo samo sam želio doznati koje mjesto mi pripada na ljestvici tajkuna pa sam onako usput iz znatiželje išo računat koliko je 'težak' i najpoznatiji osumnjičenik?
Na kojoj skalini čučim ja a na kojoj on i da li je ta skalina bišava, znate to je ono kad se uvale mići crvići u drvo.
Žao mi čov'ka jer su mu sve pokupili a od primanja samo mu je saborska penzija ostala.
Doduše i žena mu ima plaćicu ali šta je to kad se 'Stanlio i Onlio' počnu namirivati za svoje usluge.
Moguće da je negdje i ostao koji eurić kad se onako smije svjedoku u facu…kao da je na daskama kod Mucala, samo da ne zaboravi di ih je sakrio.

Dakle upalio sam digitron i gosponu dao prednost pa počeo računati uz pretpostavku da je među onih 'dvjesto odabranih'.
Ubacivao sam brojke iz Austrije, vrijednosti satova, slika, 'malo vjetrova, vila, uvala na škojima, auta, firme, neke čudne otoke koji imaju egzotične banke…
Sve u svemu nula kao u priči samo što ispadale nisu. Jadničak sav se treso pari da virozu ima ali se trudio,
kad najednom digitron problidi i prodimi?!
Puno nula, sistem leća ga je spržio!
Koja koincidencija…i mene jebu nule.

Vladi RH

---------------------------------------------------------------------------------------------
Poštovani,
slobodan sam uputiti Vam zamolbu a kao žitelj i birač-glasač ovoga grada osjećam i dužnost da pomognem ako sam u prilici makar svojim opažanjem.
Danas u ovom skladnom i sretnom dobu kad ljudi imaju obilje slobodnog vremena; danas u vremenu sveobuhvatnih recesija i procesija, digresija i agresija razmišljam da ne bi na odmet bilo ponekad, reda radi otvoriti i neko radno mjesto.
Ne da je meni krivo što sretni ljudi zadovoljno i svojski glancaju ploče kalelarge, poljane i rive. Ne, božesačuvaj, daleko od toga.
Ili što znatiželjno gledaju 'ko ulazi u restoran, kafić i hotel ili 'ko se to šetucka po dućanima! Nee, kako se ono reče, nije mi krivo ako čov'k ima veću jetru od moje.
Dakle nije jal već onako, zamjetno je samo radi prosjeka i statistike.

Dok sam iznošenim postolama (nosim ih samo zato što su mi puno puno udobne) glancao rivu i ponekad bacio pogled na kanal i nekadašnju vilu 'moj mir' a bome i sad je vila i po, odma s desne ili lijeve strane ovisno odakle dolazim, nalazi se zgrada županije.
Lijepa moderna građevina koju od hotela dijeli popločani trg.
U toj zgradi svoje radne sate provode, borave oću reć sjede župan i svi nasušno potrebni županiji!
Bih li falio ako rečem da je to mala vojska činovnika koja svoj posao i kući nosi da bi ga uspješno i lucidno dovršila na zadovoljstvo svih žitelja ovog i ostalih gradova koji spadaju u županiju.
Pitate se kako znam da kući nose posao?
Pa eto često sam svjedok, jer mi je danguba 'radno mjesto', da pri kraju radnog vremena a to je nekome u devet, nekome u deset a nekome u podne, nose pune najlonske vrećice.
Stoga kontam da je unutra zaostali posao jer ne vjerujem da bi se ne'ko drznuo opremati spizu u tijeku radnog vremena.

Koliko ih je? (Mislim uposlenika)
Ne znam stvarno jer to je privredna, politička, državnička i poslovna tajna.
Ali zato znam da ima još slobodnih oću reć praznih soba-kancelarija pa stoga i je nastala ova inicijativa.
Dakle kako su svi uvjeti time ispunjeni molim Vas otvorite još makar dvadesetak radnih mjesta da bi se popunio neiskorišteni prostor jer šteta je da zjapi prazan a postojeći činovnici od zamora poslom zijevaju i padaju s nogu na katrigu.

Best retards, vaš dr mr sc prof ing jur arh ofr Ante!

Ameriko...Ameriko...

Kao fatamorgana

...................................................................................................................

E da je moguće okrenut proces (znate ono, ubaciš salamu a izađe magarac) onda bi meni u vrtu izniknuo kupus, oko kuće rokćao gudin, junac bi mi bio u kući (to i nije neka promjena), od pića bih imao dvocifreni broj vodokotlića vode, jednu tuku, nešto pilića, viška jaja...
Prava idila za blogersko oko i seosko dvorište a sve je to prošlo kroz auspuh bez katalizatora.
Dok mi ta slija šeta glavom evo ga mlađi došo se pofalit.

- Ae dođi da vidiš kako je dobra slika na novoj telki, ae stavio sam jedan dobar film u tri D.

Uf to mi je davna želja gledati Sabor još sad s kerumom i kerumovom sekom u tri P.M. tehnici.
Ajde de, učinim skale, uđem, uzmem katrigu i povučem je skroz uz suprotni zid da bih se udaljio, čovče to stoji veliko kao kino.
Da vam plastičnije dočaram. Evo recimo kad bi na telki bila slija ćuće sa okolišom klitić bi bio kao sekšov nos. Kužite ne, materijala za cijelo selo.

Gledam. Daje mi sin oćale da stavim, rekoh da imam oćale. -Ma ne te s ovima ti je ljepše.- Spremim svoje u džep i nataknem ponuđene…jebate koja slika…baš ono dvorište o kome sam maloprije maštao.
Doima se kao pravi život. Da nam nije mudrih glava što nas drže budnima, vode pravim putom i misle za naše dobro ne bi znali što je stvarnost a što opsjena.
Vigvami, skvo na svakom kantunu i ostala mladež dvonožna, tronožna i višenožna skakuće okolo…kao da ih gledam na dlanu.
Pružim ruku al' 'ko će uhvatit duha, stisak u prazno.

Evo ga kadar s ratnicima…Uočili su neprijatelja…napeti su…prsti se stiskaju oko koplja
…podižu ih…ja mičem glavu lijevo pa desno ma kakvi…bacaju pravo u mene!
Bup!

- Kao da je nešto bubnilo u zid? – pita mlađi s podsmjehom.
- Šta, ko.- Ozirem se okolo. – Ja nisam ništa čuo!
(Je da ti ne bi priznao, mulac jedan ćaću zajebaješ)
Tako sam još malo gledao i divio se tehnici a onda se skalao u svoj brlog i stavio led na čvorugu.

Jebo televiziju kad uz nju moraš ledomat držat.

------------------------------------------------------------------------------------------------

Dobar dan

Cijuknuo bih od sreće da sam recimo 'ona' i obznanio radosnu vijest, imaaam gaaa!
No suzdržat ću se jer s 'tehnikom' nikad nisi načisto pa zna izdati kad se najmanje nadaš!

Poziv! Javim se a s druge strane nevidljive žice čov'k se predstavio kao meštar iz 'Optime' ali je još u Zadru pa gleda kako će me naći.
Ima đi-pi-es no i to je tehnika pa veli da mu pojasnim di je to?
- To ti je moj čov'k ulica sv. Josipa Radnika, to ti je ka jedini radnik među svecima pa ga nije teško nać.
- Ma je to, nego bilo bi dobro malo bliže pojasniti…što je u okruženju, između čega je smještena i tako nešto.
- Aaa, ček ček…ovako, to ti je između Pia petog i sv. Jurja…
- To su ulice jel'…
- Ma ne, to su sveci u kalendaru… katoličkom e… bivši prvi maj…
- Tss dobro dobro javit ću se kad dođem bliže.

Nakon ure evo ga zvoni. Javim se a on veli da je tu ali ne vidi…Izađem vani i dakuće on kod susjeda, velim ja u aparat: ako okreneš glavu ulijevo vidit ćeš me.

Dok je vadio uređaj veli kako smo 'zavučeni' da nas niti đi-pi-es ne može nać.
- E moj čov'k to je naša prednost. Za vrijeme rata nije nas ni granata mogla nać pa su neki naši morali pucat da ih se ne gleda dok su 'čistili' kuće.

Nisam pošteno ni prelistao komentare (to mi je najdraže njuškanje) kad evo ga top na vrata, prdon, pop. Stoji brale ko 'debela berta'. Mora da su se sreli kod kapije onaj što mi je blagoslovio internet i don koji će blagoslovit kuću. Da ima bar netko da blagoslovi i državu.
Mir kući ovoj…
Nakon pročitanih par rečenica iz svete knjige izmolimo očenaš, poškropi, zakadi i to je to. Vadi pratnja kalendar i naljepnicu a ja takujin.
Pratim sa zanimanjem oće li uzeti 'sirotinku' jer je rečeno da ne uzimaju novac za blagoslov kuća.
Hehe, brzinom struje novčanica je nestala tako da ne mogu svjedočit jel uzimaju novce ili ne.
Pitam!
- Zašto su vam svake godine naljepnice istog oblika, podsjećaju na slovo U?
- A ne ne, pogrešno…to nije U nego oblik kaleža!
- Da, ali kalež ima nogicu.
- Jasno, kako bi inače stajao.
- ?.
- Kako si proveo Božić vjerniče, što je bilo na trpezi, jesi li se pomolio?
- Normalno, bilo je nas četri muška i šest ženskih a pekli smo tuku.
- Jeste li se barenko pomolili?
- Obvezno. Reko sam: Bože blagoslovi ove tuke koje si mi podario …
- Ajmo ća ajmo.- I izgura pratnju preko vrata.
Što mu bi?

Prije nego Vam poželim nešto lijepo za ovu nadolazeću samo da rečem.
Godina je najsličnija kobili, nosi oko jedanajest mjeseci. Onaj zadnji mjesec i početak života je maženje a kad počne jahanje pitanje je ko će se održat u sedlu.

Dragi moji!
Neka Vam razlog za sretan osmjeh bude najbolji prijatelj!

Neće grom u koprivu ali oće u ruter!

Krepucnio je osamnajestoga!
To je ona škatulica s antenom bez koje nema virtualnog svijeta! Ostao sam bez interneta
za ove blagdane i praznike. (prikladnija riječ je praznik jer u svome korijenu ima 'prazni').
No eto ipak sreća u nesreći.
Dobro je da se to meni dogodilo, zamislite da se zgodilo nekoj ženskoj što bi ona bidna
ovoliko vremena bez njega ili ga?
Kad sam se prebacio kod 'Optime' nisam ni slutio da ću ispasti optimalno tele kom.1.
Kao nemaju dijelova i moram čekat??
Tako sam se dokombijao do unučadi i zamolim da me puste na komp da se javim svojim virtualcima.
Na jedvite jade.
Skakuće unuk meni iza leđa i stalno me požuruje.
'Daj dosadan si s tim svojim babuškama i diduškama moram igrati igrice'.

ŽELIM VAM BLAGOSLOVLJENE I RADOSNE BOŽIĆNE BLAGDANE I USPJEŠNU I SRETNU
NOVU 2012 GODINU!

Do novog ruteriranja!

-------------------------------------------------------------------------------------------------

Radio ministar

Slušam lokalni radio ne radio a taman je bila emisija 'crna burza'…Čuj crna burza k'o da nije u čitavoj državi tako; pa malo glazbe, pa malo zeke između voditelja i voditeljice a onda pustili anketu među građanima o aktualnim pitanjima. Tako jedna kolaž emisija.
Pitanje je bilo:
- Što vi mislite o Milinoviću i crnim fondovima?
- A borati to 'e onaj što veli da mu ne mogu ništa dokazat jer nema računa. Iruda ti da ima računa ne bi ni bija crni fond.
- Jee daš crikvi i onda si miran dalje te niko ništa ne pita ki onega Sanadera iz Solina brata onega iz Remetinca. Našli mu miljune bez pokrića i unda crikva napravila zapisnik i poijo vuk magare, ae moj čovik.
- Jel onaj ličanin, hehe da je Alka Ponu (Al Kapone) bija jedan taki ne bi svršija u prežun. Nemaju račune-nema dokaza.
A onda se javila jedna gospođa da prodaje po broda? Malo iza nje javlja se čovk i veli da je svoju stranu ofarbao u crveno i ta se polovica ne prodaje!

Uglavnom ima se čut svega i svačega a napose kad se uvate prepucavat lijevi i desni?
A što su desni a što lijevi?
Eto i kod mene u komentarima 'Ero' reče kako je ovo 'lijevi' blog.
Molim da mi ne'ko što se razumije u te stvari objasni 'ko je lijevi a što desni jer još uvijek nisam načisto s tim.
Naprimjer kad idem da prostite pišat onda tića uvatim desnom rukom ili nakon što učinim ono drugo gospoju obrišem opet desnom rukom. (uvijek se divim velikim noktima kako obave taj posao a da ne probiju papir) Mjenjač u autu je na desnu ruku. Držim žlicu desnom rukom. Kad pokažem srednji opet desnom. Kad me svrbi dlan desne ruke sigurno je da ću davati novce a kad me svrbi dlan lijeve ruke sigurno je da ću dobiti…račune.
Neki dan sam bio kod doktora jer mi je na lijevoj polutki gospoje izniknuo nekakvi čir pa ne mogu sjedit nego na desnu bandu.
Jesam li ja desno ili lijevo orijentiran pitanje je sad?

No pustimo to da se ja vratim radiju. Dakle svak se javlja, svako oće da bude glavni, svašta se čuje pa zato ja mislim da bi dobro bilo na ovom referendumu koji dolazi ubaciti još jedno pitanje.
'Da li ste za to da Jadranka Kosor bude neovisni radio-ministar?

Imala bi sve ovlasti iz svih oblasti i kad Ona reče basta čovku jedino ostaje da se nasmije.